Okuka Miloš. Srpski dijalekti

Zagreb: SKD Prosvjeta, 2008. — 320 s. — ISBN: 978-953-7611-06-4.Srpski jezik je jedan od južnoslovenskih jezika kojim govore Srbi u Srbiji, Crnoj Gori, Bosni iHercegovini i Hrvatskoj te u manjim enklavama u Rumuniji, Mađarskoj, Makedoniji, Sloveniji i Albaniji. Temeljen je na štokavskom dijasistemu ijekavskih i ekavskih dijalekata. Stokavski dijasistem baštine i drugi južnoslovenski narodi: Crnogorci ijekavske srpske dijalekte, Hrvati i Bošnjaci ikavske i ijekavske. Uz to, Hrvati imaju još dva dijasistema (dva organska idioma), čakavski i kajkavski, koji su sa tipološko-genetskog stanovišta posebni jezici. Za srpski jezik oni nemaju značaja jer su svi srpski dijalekti štokavski. Srpski dijalekatski kontinuum čine staroštokavski, novoštokavski i srednjoštokavski dijalekti. Staroštokavski se prostiru na izduženoj središnjoj teritoriji srpskog jezika koja kreće od Jadranskog mora do Rumunije, novoštokavski zauzimaju zapadni i sjeverni dio srpske teritorije, a srednjoštokavski jugoistični dio. Samo su novoštokavski dijalekti ispresijecani (ili prošarani) hrvatskim govorima. Staroštokavski dijalekti su arhaični dijalekti koji najviše čuvaju starih strukturnih osobina srpskog jezika. Novoštokavski i srednjoštokavski dijalekti su inovativni, progresivni, čiji je razvoj išao različitim putevima, u različitim arealno-sociolingvističkim (etnolingvističkim i glotopolitičkim) prilikama, bez medusobnih kontakata.
Novoštokavski dijalekti su imali samostalan razvoj u okviru samog sistema, s inovacijama na svim nivoima jezičke strukture. ali tako da pritom nije došlo do razaranja ranijeg sistema nego do njegovog pojednostavljenja (tonski četveroakcenatski sistem, uprošćen i koherentan fonološki sistem, usustavljena sintetička deklinacija i komparacija smanjenjem obimnog i naslijedenog inventara morfološki h kategorija, uprošćeni konjugacioni sistem uopštavanjem gramatičkih morfema, na jednoj, i odstranjivanjem različitih morfema s ciljem stvaranje jednostavnih paralelnih nizova s osnovom, na drugoj strani, itd.).Uvodne napomene.
Štokavski dijasistem.
Rasprostranjenost.
Prapostojbina štokavskoga i njegovo širenje na područja drugih.
dijasistema.
Odnos štokavskoga prema drugim jezičkim idiomima.
Glavne osobine štokavskog govora.
Fonologija.
Prozodija.
Morfologija.
Tvorba riječi.
Sintaksa.
Leksika.
Klasifikacija štokavskih govora.
Literatura.
Novoštokavski dijalekti.
Uvodna napomena.
Istočnohercegovačko-krajiški dijalekt.
(rasprostranjenost. glavne osobine, razvedenost - poddijalekti, tekstovi,
literatura).
Šumadijsko-vojvodanski dijalekt.
(rasprostranjenost, glavne osobine. razvedenost - poddijalekti. tekstovi,
literatura).
Staroštokavski dijalekti.
Uvodna napomena.
Zetsko-raški dijalekt (rasprostranjenost, glavne osobine, razvedenost - pođdijaJekti. tekstovi,
literatura).
Kosovsko-resavski dijalekt (rasprostranjenost, glavne osobine. razvedenost - poddijaJekti, tekstovi.
literatura).
Srednještokavski dijalekti.
Uvodna napomena.
Prizrensko-južnomoravski dijalekt (rasprostranjenost, glavne osobine. razvedenost - poddijalekti, tekstovi).
Svrljiško-zaplanjski dijalekt (rasprostranjenost. glavne osobine. razvedenost - poddijaJckti, tekstovi).
Timočko-Iužnički dijalekt (rasprostranjenost, glavne osobine, razvedenost - poddijalekti, tekstovi).
Literatura.
Dodatak: hratski štokavski dijalekti.
Uvodna napomena.
Zapadnohercegovačko-primorski dijalekt.
(rasprostranjenost, glavne osobine, glavna literatura).
Slavonski dijalekt.
(rasprostranjenost. glavne osobine. glavna literatura).
Srednjobosanski dijalekt.
(rasprostranjenost, glavne osobine, glavna literatura).
O nekim poddijalektima i govorima istočnohercegovačkokrajiškog.
dijalekta.
Skraćenice.
Znakovi.
Dijalektoološke karte.
Dijalektološka karta srpskog jezika (Aleksandar Belić, 1906).
Dijalektološka karta srpskohrvatskog jezičkog područja.
(Aleksandar Belić, 1910).
Dijalektološka karta štokavkog narečja (Pavle Ivić, 1956).
Dijalektološka karta srpskohrvatskog jezičkog područja.
(Pavle Ivić, 1958).
Dijalektološka karta štokavskog narečja (Pavle Ivić, 1988).
Karta štokavskih dijalekata (Miloš Okuka, 2007).
O autoru.