Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. Tom 3

Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1887-1891.Rječnik ima 97 svezaka, sastoji se od 23 knjige enciklopedijskoga formata, od kojih 22 knjige imaju po 960 stranica, a zadnja ima 564 stranice rječnika i Dodatak od 144 stranice. Premda se u literaturi navodi da ima oko 250 000 riječi (obrada započinje natuknicom A, a završava s natuknicom žvući i žvuknuti), prema mišljenju D. Malić, koja je proučavala i opisivala Akademijin Rječnik, on obuhvaća oko 400 000 riječi. Posljednji svezak, kao što je već spomenuto, sadržava i Dodatak sa svim relevantnim podatcima o Rječniku. Dodatak obuhvaća povijest nastanka i rada na Rječniku, glavna obilježja i izmjene kojima je bio podvrgnut zbog dugotrajnosti nastajanja te popis literature o Rječniku. Usto se u tome svesku nalazi i Daničićev Ogled, Maretićeve Crtice (u kojima je vrlo detaljno opisan rad na Rječniku do njegove smrti), zatim Pavešićeve (u suautorstvu sa Zorom Reizer) Nove crtice (u kojima je opisan rad na Rječniku nakon smrti Tome Maretića, koji je dotad bio najplodniji obrađivač), biografije i bibliografije svih urednika i osnovni podatci o svim poslijeratnim obrađivačima Rječnika. Budući da je prvi obrađivač Đuro Daničić izostavio hrvatsku književnost 19. stoljeća i kajkavsko narječje iz Rječnika, smatrajući ga dijelom slovenskoga jezika, njegovi su nastavljači pokušali ispraviti tu pogrešku uvrštavajući u izvore djela kajkavske književnosti i pojedine dijalektološke priloge te djela hrvatske književnosti 19. st, utemeljene na jezičnim shvaćanjima ilirskoga pokreta. Poslije Drugoga svjetskog rata odlučeno je da se građa proširi novijim publikacijama Akademije i drugim znanstvenim izdanjima u kojima se pisalo o novootkrivenim spomenicima naše kulturne baštine, da se temeljito ispišu stariji rječnici, neki terminološki i dijalektološki rječnici, popisi imena i prezimena i dr., te je na taj način postupno u građu ušlo ono što je bila i temeljna koncepcija toga Rječnika.